Udruženje građana Moj dinar je nevladina i nestranačka organizacija osnovana rešenjem Saveznog ministarstva pravde u martu 2011. godine.
Osnivači Udruženja su se vodili principima da je tržište finansijskih, bankarskih i usluga osiguranja u Srbiji u domenu zaštite potrošača nedovoljno obezbeđeno i da su potrošači nedovoljno informisani u pogledu svojih prava, kao i obaveza, te je tako udruženje Moj dinar osnovano radi ostvarivanja ciljeva u oblasti finansijskih, bankarskih i usluga osiguranja.
Ciljevi Udruženja su da kroz različite oblike javnog delovanja razvija finansijsku pismenost na lokalnom, regionalnom i međunarodnom nivou, kroz edukaciju potrošača u vezi sa korišćenjem finansijskih proizvoda, odnosno krisnika finansijskih proizvoda – kredita, lizinga, svih vrsta bankovnih računa, platnih kartica, investicionih i penzionih fondova, svih vrsta osiguranja i ostalih srodnih proizvoda.
Finansijske usluge predstavljaju bitan faktor za potrošače ne samo u Srbiji, nego i u čitavom svetu, jer olakšavaju kupovinu, podstiču štednje i investicije, te osiguravaju od rizika. Sa druge strane, postoje i određeni nedostaci. Karakteristike finansijskog tržišta, u smislu složenosti i visokog rizika u vezi sa mnogim proizvodima koji se plasiraju na ovom tržištu, brojnih inovacija koje se skoro svakodnevno uvode, a posebno dugoročan karakter mnogih poslova daju obavezu postojanja efikasne zaštite potrošača.
Radi ostvarivanja svojih ciljeva Udruženje će preduzimati razne vrste edukacija, organizovati savetovališta i sprovoditi istraživanja, a zarad pružanja informacija građanima u domenu finansijskih proizvoda. Savetovališta za zaštitu prava korisnika finansijskih, bankarskih i usluga osiguranja i zaštitu potrošača (pomoć potrošačima i korisnicima finansijskih usluga) se bave:
- Poslovima u vezi sa pružanjem pomoći korisnicima u ostvarivanju njihovih prava
- Prikupljanjem primedbi na usluge, kršenje poslovne etike ili odnosa od strane institucije prema korisniku
- Pružanjem saveta i informacija
- Pružanjem pomoći korisnicima u njihovom nastupu prema fin. institucijama sa kojima imaju problem
- Vođenjem evidencije (statistike) o broju i vrstama pitanja ili reklamacija
- Prikupljanjem svih relevantnih informacija u vezi sa potrebama korisnika ili potrošača
- Davanjem saveta kroz medije, izdavanjem biltena, mailing lista, obaveštavanjem čelnika institucija (ombudsmana i sl.) o temama i pravcu u kome se kreću pritužbe ili interesovanja građana.